Taurus
Tehničke karakteristike:
Dimenzije
Širina: 138 cm
Dužina: 267 cm
Visina: 121 cm
Visina sedišta vozača: 74 cm
Visina vozila od zemlje: 17 cm
Zapremina rezervoara: 12 litara
Osovinska rastojanja
Prednja - zadnja osovina: 185 cm
Zadnja osovina: 117 cm
Dimenzije točkova i kočioni sistem
Prednji: Dunlop 130/90 R16 Jedan disk
Zadnji: Michelin 205/50 R16 Dva diska
Vešanje
Prednji trap: Kawasaki GPX 750
Zadnji trap: Volvo 144, prerađen
Konstrukcija
Ram (okvir) i zadnja viljuška: izrađeni od čeličnih cevi
Plastike: Poliester (staklo-plastika)
Masa
Masa praznog vozila: 350 kg
Masa na prednjoj osovini: 107 kg
Masa na zadnjoj osovini: 243 kg
Maksimalna nosivost: 550 kg
Karakteristike agregata:
Agregat je izvađen iz karoserije Citroen Diana. U agregatu su zamenjeni svi vitalni delovi
Zapremina motora: 650 ccm
Snaga motora: 33 KS
Hlađenje: vazdušno
Napajanje gorivom: preko dvogrlog karburatora marke SOLEX 18/32
Kako je nastao:
Pošto sam nekim slučajem došao do novog agregata i menjača od Citroena Diane, a obzirom na njihov lep oblik koji vrlo podseća na BMW došla mi je dobra ideja. Prvi korak je bio da poskidam sve što je suvišno sa njega. Obzirom da sam grubu sliku izgleda tricikla već stvorio u glavi dao sam se na posao, i za početak odredio proporcije i napravio šablon i mašinu za savijanje cevi. Postavio sam motor i menjač na šablon, odredio osovinska rastojanja i ostalo je bilo kao slagalica - što lepše popuniti prazninu.
U određivanju pozicije sedenja dosta mi je pomogao dugogodišnji staž i puno kilometara u sedlu motora. Pošto volim motorcikle, jedino moguće rešenje bilo je da mašina bude među nogama "kako je Bog rekao", ali to u mnogome komplikuje celu situaciju jer trotočkas da bi bio siguran pri okretanju i u krivini mora obavezno da ima diferencijal (nezavisnu vuču zadnjih točkova) što je značilo da su za prenos bili potrebni dupli lanci na svaki točak posebno. Zbog velike dužine lanaca i visokog vešanja zadnje viljuške javljao se problem zatezanja lanaca koje sam rešio sistemom prenosnika i automatskim španerom, na šta sam vrlo ponosan. Visoko vešanje nisam napravio samo iz estetskih razloga, već opet prema osećaju. Plan je bio da pošto zadnje vešanje nije nezavisno, visokim kačenjem viljuške i gumenim nosačima kompenzujem sitne neravnine na putu, što se pokazalo kao odličan potez.
Većinu stvari na triciklu sam napravio sam - plave delove od poliestera (staklo-plastika) a ostalo od čeličnih cevi i limova. Deo zadnjeg trapa i kočnice sam iskoristio od Volvoa, prednji trap sa točkom od Kavasakija GPX 750. Delovi opreme kao što su: prednji far, žmigavci, retrovizori i ručke su kupljeni, a sve ostalo je mojih ruku delo. Trouglove za prednju viljušku sam napravio od čelicnih limova i biksni. Ideja mi je bila da prednja viljuška ostane serijske dužine bez produžetaka da bi se zadržala njena jačina. Zbog ugla koji je veći nego na serijskom motoru, vrat sam morao da spustim niže tako da je zadržana čvrstina viljuške a dobijen je lep profil motora. Guvernala je takozvani "Sweedish style" - nju sam napravio od čelicnih cevi, a zbog masivnijeg izgleda koristio sam cevi od 25 milimetara. Kompletnu instalaciju do prekidača sam provukao kroz guvernalu i jedino je sajla za gas ostala vidljiva.
Zbog ravnomernije raspodele sile kočenja sa prednjeg točka sam skinuo jedan disk. Pošto je motor izvađen iz karoserije, hlađenje više ne mora da bude prinudno; poskidao sam sve oplate a ostavio samo ventilator koji je na radilici da potpomaže hlađenje pri gradskoj vožnji. Metalni rezervoar je smešten ispod plastičnog poklopca i ima zapreminu od 12 litara što daje radijus kretanja od oko 200km. Auspuh je otvorenog tipa, tj. napravljen je od čeličnog lima debljine 2mm i sem perforirane cevi i staklene vune nema nikakvih pregrada. Izduv je smešten u repu a cevi prolaze ispod sedišta. Zbog toplotne izolacije između auspuha i sedišta postavio sam izolator koji sam napravio od aluminijumskog lima u koji je upresovana staklena vuna i azbest. Iako su cevi prečnika 38mm motor uopšte nije glasan. Kutija filtra za vazduh je u potpunosti napravljena od aluminijuma a filter je zbog malog prečnika uzet od Forda Fieste.
"Šalt hebl" sam smesito odmah ispred sedišta na poklopcu rezervoara. Tu sam iz estetskih, a prvenstveno sigurnosnih razloga osmislio odlično resenje na koje sam posebno ponosan - naime, kada se pritisne kvacilo, ručica menjača koja je inače ravna sa poklopcem rezervoara podigne se za oko 7-8 cm. Naravno, nakon prebacivanja brzine i otpuštanja kvačila, i ručica se vraća u prvobitan položaj. Glavni kočioni cilindar sam iskoristio od Yuga. Odlican je jer ima dva nezavisna kočiona sistema u sebi i u slučaju da jedno crevo popusti drugi sistem ostaje u funkciji. Inače, zbog velike dužine creva moze doći do velikog gobitka pritiska i zbog toga sam kompletna creva uradio od teflona tako da je gubitak minimalan. Za kočenje su zadužena dva diska na zadnjem trapu, i jedan na prednjem. Tricikl ima tvrdu ali sigurnu kočnicu.
Kompletan ram i komponente od čelika sam vario MAG-postupkom - u narodu poznatijem kao CO2. Auspuh, komande, ručicu menjača, poluge, nosače, prenosnike, lančanike itd. sam pre farbanja nosio na galvanizaciju - prevlačenje kadmijumom, tako da i ako dođe do oštećenja farbe oni ne korodiraju. Zadnji amortizeri su od Honde CB 900 i imaju mogućnost štelovanja tvrdoće. Stop svetla su u stvari treće stop svetlo od nekog Renoa. Da bi dobio i poziciju i stop svetlo, a pošto su sijalice sa jednim vlaknom, ugradio sam relej sa otpornikom. Kada je uključena samo pozicija stuja ide preko otpornika, a za stop svetlo otpornik se jednostavno relejom obilazi. Akumolator sam smestio u kofer; jeste da je tovarni prostor upola smanjen ali je veliki automobilski akumulator sakriven. Tricikl je atestiran na Mašinskom fakultetu u Beogradu, registracija je izvršena u Ljermontovoj, ali tek posle 60 dana od predavanja zahteva za registraciju vozila, kompletni papiri su po zakonu morali da prođu komisiju u ministarstvu unutrašnjih poslova.Sledeci projekat je bio Trike Predator.